Danas se svašta naziva narodnom muzikom. Sam pojam „narodna“ postao je degradiran i gotovo da nema nikakvu težinu. Istinska narodna muzika je ona koja je nastala u narodu, mijenjala se i dorađivala generacijama, a da se nikad nije saznao njen autor. Takve pjesme imaju status nacionalnog blaga i stoje kao istinski spomenici kulture jednog naroda. Jedna od takvih je i „Čudna jada od Mostara grada“. Toj pjesmi je, kao i mnogim drugim pjesmama, koje imaju status nacinolanog kulturno-istorijskog blaga prijetila nesretna sudbina zaborava. Neke od tih pjesama su „Voljelo se dvoje mladih“, „Dvore gradi Komadina Mujo“, „Jutros prođoh kroz čaršiju“, „Mila majko šalji me na vodu“. Međutim, od zaborava ih je spasio najznačajniji bosanskohercegovači prikupljač pjesama, interpretator, tekstopisac i kompozitor Himzo Polovina. Samo u toj činjenici se ogleda sva njegova monumentalnost i značaj koji je imao za očuvanje naše kulturne baštine.

Skoro svi interprtatori koji nešto znače u svijetu sevdalinke su izvodili ovu pjesmu. Od Himze Polovine do Mehe Puzića, a mlađim generacijama pjesma je poznata u izvođenju benda „Mostar sevdah reunion“. Oni su ovu pjesmu objavili na albumu „A secret gate“ (Tajna kapija) 2003. godine.

Njihova verzija pjesme počinje laganim uvodom kojim se dočarava pitomi bosanskohercegovački ambijent. Zatim se dairama nagovještava brži ritam, koji ubrzo dolazi do izražaja, te sva ljepota sevdaha očarava slušatelja. Sevdalinka je po svojoj prirodi tugaljiva pjesma, pa joj brži ritam nije svojstven. Zbog toga stihovi pjesme otklanjaju svaku sumnju u žanrovsku kategorizaciju ove numere.

Pjesma donosi sliku prave male drame. Likovi koji učestvuju u dramskom narativu su Biba, koja ima status protagoniste, njena majka, i Ahmo – Bibina ljubav. Dijalog se vodi između Bibe i majke. Biba je slomljena ljubavnim jadima, jer njen dragi ašikuje sa dugom djevojkom. Tu se vidi sva težina tog fenomena ašikovanja, koji je danas možda teško shvatiti. Majka refleksno staje na stranu kćeri slomljenog srca, te proklinje neodlučnog đuvegiju. Biba, iako silno povrijeđena ipak brani izabranika svog srca, te mladalački nastavlja da mašta o obećanoj svadbi. Nakon posljednjih stihova, dolazi do instrumentalnog soliranja, u kojoj sevdah na maestralan način koketira sa džezom, pa tradicionalnoj pjesmi daje savremenu svježinu. Značajno je naglasiti da u ovu verziju nisu uneseni stihovi „Nek’ mi Ahmo u petak ne drema, nek’ se Bibi na dženazu sprema“, iz kojih vidimo svu tragičnost ove drame, koja ostavlja podjednako snažan utisak kao „Hasanaginica“.

Autentični status narodne pjesme možemo vidjeti i u razlici u tekstu pjesme koju izvodi „Mostar sevdah reunion“ i Meho Puzić. Najznačajnija razlika je ta da u njegovoj verziji učesnici ljubavne drame nemaju imena. Tako se vidi način na koji svako unosi svoj lični pečat i senzibilitet u interpretaciju narodne pjesme. Ako je takav slučaj u 20. i 21. vijeku, zamislite kako je tek bilo birvaktile…

Piše: Ozren T.