“Bosna i Hercegovina, moja domovina” naslov je nove knjige akademika Franje Topića, koja će danas biti promovirana u Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu.

Knjiga sadrži 75 kolumni uglednog profesora, počasnog predsjednika HKD “Napredak” i počasnog predsjednika Panevropske unije u BiH, vezanih za političke, vjerske i društvene događaje u BiH.

Ovdje se može lijepo živjeti
– Jako mi je važno da o svim bitnim stvarima u BiH i regiji jednako mislim od 90-tih godina. A mislim da se ovdje može lijepo živjeti, da BiH može prehraniti deset a ne samo tri miliona ljudi, da mi imamo 95 zajedničkoga i pet posto različitoga, ali ispada da je tih pet posto važnije od svega – kaže za “Avaz” akademik Topić.

Profesor Franjo sa svojim narodom decenijama dijeli dobro i zlo, pa ni zla, ratna vremena nije želio provesti izvan svoje domovine. Pratio je društvene, religijske i druge probleme, o njima pisao, ali u svojim tekstovima čuvao i ono dobro i pozitivno.

Tri epohalne promjene
– Treba razumjeti situaciju, da su današnje generacije doživjela tri epohalne promjene. Raspad jedne države i nastanak novih, promjena socijalističkog i nastanak demokratskog društva i treće, što je najgore, bio je rat. Kad se sve to sabere, mi daleko bolje živimo nego što bi se moglo očekivati. Bio sam nedavno u banji u Olovu, jer sam imao operaciju kičme. Tamo ima firma Alma Ras sa 1.200 zaposlenih. U hotelu i banji ima 180 mjesta, 80 zaposlenih i vrlo dobro funkcioniraju. Tešanj i Kreševo nemaju nezaposlenih, u Kiseljaku je više napravljeno u zadnjih desetak nego u prethodnih sto godina. Ali ljudi stalno kukaju, politika stalno govori kako ne možemo zajedno živjeti, pa ispada da razlike trebaju biti ono što je bitno – ističe Topić.

Smatra da je “bratstvo i jedinstvo” bilo pogrešan projekat, ali danas vjeruje kako u BiH može biti prijateljstva i zajedništva. Takvu poruku šalje i samim naslovom svoje knjige, ali i porukama uoči njene promocije.

Proza i poezija
– Nažalost znam da mnogi u BiH ovo ne doživljavaju svojom zemljom, ali ja ponavljam jednu frazu. Živio sam vani, u Rimu šest godina, prošao pola svijeta, poznajem dobro život u Austriji, Italiji, Njemačkoj, Americi, ali svagdje je život proza a jedino u Bosni je poezija. Nuđeno mi je da idem raditi u Rim i bilo gdje, ali nikad nisam htio napustiti BiH, pa ni u ratu – dodaje Franjo Topić.

Možda bi dogovor unutar BiH bio brži i lakši bez otrovnih poruka političara iz komšiluka, poput posljednjih koje upućuje predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović.

– Ni ja ne razumijem zašto on ovako nastupa. Ne možete o mrtvima, o zločinu, genocidu, kalkulirati. Razumijem političke borbe, svugdje se stranke bore. Primjer šta znači politika je da se Plenković i Milanović svađaju kao da su iz tri naroda, a ne iz jednog. To treba relativizirati i ovdje. Stranke gledaju svoje interese, ne gledaju zajedničko dobro. Treba se imati na umu da će Srbima i Hrvatima uvijek biti važne Srbija i Hrvatska, to treba razumjeti, ali ne trebaju da se miješaju u unutrašnje stvari u BiH ili da se stvara napetost. A odgovornost je, prije svega, na ovima ovdje (političarima u BiH, op.a.). I sada pred strancima ispadamo kao mala djeca, a stranci se ne bi miješali da su se naši političari dogovorili, ali oni to neće – kaže Topić.

Sve društvene dogovore u BiH, podsjeća na pravilo koje ponavlja u svakom našem razgovoru, treba započinjati sa spoznajom da “ne možete vlastitu sreću na tuđoj nesreći graditi”.