Main Menu

Na današnji dan 15. 1.

1924. – Rođen Hamdija Pozderac. Hamdija Pozderac rođen je 15. januara 1924. godine u Cazinu i to pod imenom Muhamed. Još kao srednjoškolac uključio se u rad Saveza komunističke omladine Jugoslavije, koja je tada bila ilegalna. 1941. godine uključuje se u narodnooslobodilački rat, gdje je obavljao niz važnih funkcija i vojnih dužnosti. Bio je nosilac Partizanske spomenice 1941. Odlikovan je Ordenom za hrabrost, Ordenom zasluga za narod, Ordenom bratstva i jedinstva, Ordenom Republike, Ordenom jugoslovenske zastave sa lentom i Ordenom junaka socijalističkog rada. Nosilac je nagrade ZAVNOBiH-a. Po završetku rata obavljao je niz partijskih i državnih dužnosti, a 1956. godine postaje član Centralnog komiteta saveza komunista BIH. Završio je Visoku partijsku školu u Moskvi i Filozofski fakultet u Beogradu 1959. godine. Izdao je niz publicističkih i naučnih djela, a od 1961. godine je predavao opštu sociologiju na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Bio je poslanik Prosvjetno-kulturnog vijeća Skupštine SRBiH, od 1971. do 1974. bio je predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine, a od 1971. do 1978. godine predsjednik Skupštine SRBiH. Na kraju svoje bogate političke karijere bio je i član Predsjedništva SFRJ, a kada je trebao biti izabran za predsjednika Predsjedništva bio je prisiljen da da ostavku i da se povuče iz političkog života. Njegovo uklanjanje sa političke scene Jugoslavije, kao najjačeg političara iz BiH za vrijeme komunizma, se može jedino dovesti u vezu sa njegovim insistiranjem, kao predsjednika Ustavne komisije Skupštine Jugoslavije, na nemijenjanju osnovnih načela Ustava iz 1974. godine, koji su dali Muslimanima status naroda u SFRJ. Hamdija Pozderac suprostavio se nacionalističkim politikama koje su vođene 70-tih i 80-tih godine. Spriječio je Miloševića i slične da mjenjaju Ustav, u suprotnom, možda Bosna danas ne bi ni postojala kao suverena i nezavisna država. Umro je 7. aprila 1988. godine u Sarajevu i to pod, i danas još nerazriješenim okolnostima.

1955. – Godišnjica smrti Isaka Samokovlije. 15. januara 1955. godine, umro je u Sarajevu, Isak Samokovlija. Sahranjen je na starom jevrejskom groblju na strmoj padini Trebevića. Isak Samokovlija je poznati bosanskohercegovački književnik, autor djela sa bosansko-jevrejskom tematikom. Po zanimanju je bio ljekar. Živio je u Goraždu, Fojnici i Sarajevu. Isak Samokovlija je rođen u Goraždu, tada dijelu Austro-Ugarskog carstva, 3. septembra 1889. godine, u porodici sefardskih (španskih) jevreja. Njegova porodica se doselila iz Samokova u Bugarskoj, po čemu su dobili prezime Samokovlija. Nakon djetinjstva provedenog u Goraždu, odlazi u Sarajevo i završava Prvu gimnaziju, te studira medicinu u Beču. Nakon studija, Samokovlija je radio kao ljekar u Goraždu, Fojnici i Sarajevu. Svoju prvu pripovjetku “Rafina avlija” objavljuje 1927. godine, a dvije godine kasnije izlazi i prva zbirka pripovijetki “Od proljeća do proljeća”, u izdanju Grupe sarajevskih književnika. Početak Drugog svjetskog rata dočekuje u bolnici Koševo u Sarajevu, gdje je bio šef jednog odjeljenja. Ubrzo dobija otkaz i biva prinuđen nositi žutu traku s Davidovom zvijezdom, kojom su nacisti obilježavali sve Jevreje. Nakon proglašenja NDH zatvoren je od strane ustaša, te kasnije prebačen u izbjeglički logor na Alipašinom mostu u Sarajevu. U proljeće 1945. godine, uspijeva pobjeći od ustaša koji su ga prinudno vodili sa sobom, te se krio sve do oslobođenja zemlje. Po završetku Drugog svjetskog rata držao je razne pozicije u bosanskohercegovačkim i jugoslavenskim književnim krugovima. Uređivao je književni časopis “Brazda” od 1948. do 1951. godine, a poslije toga je sve do smrti bio urednik u Izdavačkom preduzeću “Svjetlost”. Na njegovo književno djelo mnogo je utjecalo odrastanje uz rijeku Drinu u Goraždu. Ivo Andrić ga je nazvao jednim od najboljih pisaca koje je Bosna i Hercegovina dala, a Meša Selimović je rekao kako je Samokovlija, izuzmemo li Andrića, najbolji bosanski pripovijedač poslije Kočića. Samokovlijina najpoznatija djela su: “Od proljeća do proljeća” 1929.; “Nosač Samuel”, 1946.; “Solomunovo slovo”, 1949.; “Hanka” (drama); “Plava Jevrejka” (drama); “On je lud” (drama); “Fuzija” (drama); “Tragom života”; “Đerdan”; i “Priča o radostima”.

1967. – Rođen Enver Šehović. Enver Šehović je bio pripadnik ARBiH i jedan od najčuvenijih boraca sarajevskog ratišta. Proslavio se komandovanjem u Prvoj slavnoj motorizovanoj brigadi. Nakon napuštanja JNA 6. aprila 1992 (kada počinju napadi iste na Sarajevo), pristupio je formiranju jedinice u naselju Velešići. Ostat će upamćeno da je zajedno sa svojim velikim prijateljem Safetom Zajkom (također legendarni komadant ARBiH) oslobodio brdo Žuč. Šehović je bio školovani kadar, bio je poručnik u JNA, radio je u Sarajevu u kasarni Maršal Tito. Uvijek je bio sa svojim saborcima, na prvim linijama, učestvovao u svim bitkama koje su vodile njegove jedinice. Nikada se nije bojao smrti. Na dan pogibije, 40 dana poslije smrti njegovog prijatelja Zajke, osjetio je da mu se smrt bliži. Poginuo je 27. jula 1993. na Žuči, našla ga je granata pri komandovanju odbrane Golog brda. Ukopan je u haremu Ali-pašine džamije u Sarajevu pored svog prijatelja Safeta Zajke. Posthumno je odlikovan najvećim priznanjem “Zlatni ljilan” i “Herojem odbrambenog rata 92-95”, te jedna ulica u Sarajevu nosi njegovo ime.

U kategoriji “Na današnji dan” objavljujemo najznačajnije datume iz historije BiH.

(Mostarski.ba/Historija.ba)



(Next News) »



Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *